It’s back, piše na naslovnici New Scientista na kojoj je fotografija snimljena u CERN-u (Europski centar za nuklearna istraživanja). Da, dugo očekivani sudari protona u LHC-u (Veliki hadronski sudarač) počinju u petak (20. 11.) navečer. No, ovaj put nema veličanstvene medijske pompe koja je obilježila početak rada LHC-a 10. rujna 2008. godine.
Kao što sam u više navrata pisala, puštanje u rad “stroja za Veliki prasak”, kako mi u medijima volimo nazivati LHC, bio je prvorazredni medijski događaj kakav priželjkuje svaki novinar kome je novinarstvo strast (a meni jest).
Nažalost, desetak dana kasnije uslijedilo je veliko razočarenje jer je kvar na električnim instalacijama jednog supravodljivog magneta zaustavio rad oko pet milijardi dolara vrijednoga LHC-a. Iako se u prvi mah činilo da će popravak brzo biti okončan, na kraju se oteglo na više od godinu dana. A i stajalo je dodatnih 30 milijuna eura.
Bilo je i nestrpljivih pa su tako neki od fizičara iz CERN-a prebjegli u Tevatron u Fermilabu, koji je LHC-ov američki konkurent. Naime, tamošnji fizičari već nekoliko godina intenizvno tragaju za mitskom “Božjom česticom”, odnosno Higgsovim bozonom i nisu posve bez šanse.
Kao što je prošlogodišnji početak rada “stroja za Veliki prasak” bila jedna fina lekcija Europe znanstvenoj supersili Americi, tako su i Amerikanci pomalo “likovali” zbog kvarova na LHC-u. Čak je i New York Times prije nekoliko mjeseci objavio članak pomalo zluradoga naslova “
Giant Particle Collider Struggles”.
- Proteklih godinu dana bile su frustrirajuće za nas, ali ono što sada znamo jest da naš stroj lijepo radi - izjavio je prije nekoliko dana Lyn Evans, voditelj LHC-a. Evans je u Guardianu prognozirao kako će se već u siječnju 2010. godine LHC toliko zahuktati da će raditi na tri puta većim energijama nego njegov američki konkurent Tevatron.
Pa, neka je sa srećom LHC-u i fizičarima iz cijelog svijeta (uključujući i Amerikance) u uzbudljivoj intelektualnoj potrazi koja će zasigurno pomaknuti granice našeg neznanja, te, kao i dosad u CERN-u, rezultirati velikim tehnološkim postignućima, poput World Wide Weba na kojem ovo čitate.