Često čitam članke o bujanju kreacionizma u Americi i svaki put se iznova čudim: kako je moguće da u znanstvenoj Meki gotovo polovica stanovnika vjeruje da je svijet nastao prije 6.000 godina.

No, nedavno sam u američkim medijima pročitala priču koja me doslovce užasnula. Njezin glavni akter je John Freshwater, nastavnik koji predaje nekoliko prirodoslovnih predmeta u školi u gradiću Mount Vernon u Ohiju. Oženjen i otac troje djece, John Freshwater (53) bio je dosta omiljen među svojim učenicima zbog spremnosti da ih sasluša i pomogne im u rješavanju kompliciranih zadataka.

S druge strane, Freshwater je u učionici držao Bibliju i pozivao se na nju dok je tumačio znanstvene činjenice. Negirao je evoluciju i govorio djeci da se ne trebaju uvijek oslanjati na znanstvene činjenice. Posebno se okomio na istraživanja o genetskoj uvjetovanosti homoseksualnosti.

- Znanost je u krivu, jer Biblija navodi da je homoseksualnost grijeh. Svatko tko je homoseksualac izabire to i stoga je grešnik - govorio je Freshwater prema svjedočenju njegovih učenika.

No, školski odbor nije se obazirao na njegov pristup znanosti sve dok roditelji dvojice učenika nisu optužili Freshwatera da je dječacima, pomoću električne struje, urezao križ na ruku. Školski odbor zatim je u lipnju 2008. godine suspendirao Freshwatera.

Kontroverzni nastavnik u početku je tvrdio da nije “žigosao” učenike, no onda je priznao da je to bio dio znanstvenog eksperimenta, navodno demonstracije rada Tesline zavojnice. Freshwater se pravdao da je taj eksperiment izveo stotine puta tijekom 21 godine rada u školi te da je njegova namjera bila privremeno “urezati”dječacima slovo X, a ne križ.


(The Columbus Dispatch/Shari Lewis)

Cijeli je događaj podijelio gradić Mount Vernon, čiji stanovnici sebe smatraju posvećenim kršćanima. Nakon što je Freshwater suspendiran i prestao dobivati plaću, dio učenika počeo je u znak prosvjeda nositi Bibliju u školu. Drugi su, pak, počeli nositi majice na kojima je pisalo “Podržavam g. Freshwatera-Bog”.

Zachary Dennis, jedan od žigosnih dječaka, postao je predmet nasilja svojih kolega. Izloženi pritisku vjerski zatucane okoline, Zacharyjevi roditelji naposljetku su prodali kuću i odselili iz Mount Vernona. 

- Mi smo kršćani koji prakticiramo našu vjeru tamo gdje je tome mjesto, u crkvi i našem domu, i što je najvažnije, izvan učionice javne škole gdje bi po zakonu Crkva i država trebali biti razdvojeni - rekla je dječakova majka Jennifer Dennis za New York Times.

No, slučaj još nije gotov jer je kontrovrezni nastavnik tužio školski odbor i traži milijun dolara odštete. Sudska odluka očekuje se tek za nekoliko mjeseci.

35 komentar(a)

8 komentar(a)

Kad sam se u srijedu vratila u redakciju nakon tri dana boravka u Kopenhagenu, dočekao me prosvjed moga kolege Klena.

- Evo, to je tvoj ugljični otisak koji si napravila leteći na Klimatsku konferenciju - rekao je Klen demonstrativno mi uručujući bijeli papir na kome je bilo veliko stopalo.

Usput mi je pokazao Ahmedov članak iz Jutarnjeg u kome je upozorio na drugu stranu Klimatske konferencije u Kopenhagenu koja će tijekom 12 dana trajanja prozročiti emisiju ugljičnog dioksida veću nego svi stanovnici Afganistana ili Malavija.  Naime, analitičari su izračunali da  su zračni i kopneni prijevoz više od 15.000 sudionika konferencije te njihova potrošnja hrane i energije odgovorni za emitiranje čak 41.000 tona ugljičnog dioksida.

- Ali, Kleniša, ja ću svoj ugljični otisak koji je nastao zbog leta avionom poništiti jer koristim javni gradski prijevoz u Zagrebu - pokušala sam se opravdati.

No, Klen je bio neumoljiv. - Trebala si u Kopenhagen ići autobusom. Sad možeš ispraviti svoj ugljični otisak tako da mjesec dana ne griješ stan i piješ samo vodu - rekao je Klen.

Šalu na stranu, no ja sam u Kopenhagenu često razmišljala o tome koliko ćemo svi mi tamo dodatno zagaditi atmosferu. Toliko letova iz cijelog svijeta, a avionski je promet jedan od najvećih emitera ugljičnog dioksida.

Osim toga, tone i tone brošura, referata, knjiga, letaka koji se distribuiraju na konferenciji zacijelo su stajale života neku lijepu šumu. A tek je dio materijala od recikliranog papira. Naravno, ako konferencija uspije, u konačnici će se sve to isplatiti.

Mnogi ekološki osviješteni ljudi u EU itekako razmišljaju o svome ugljičnom otisku. Kada su me prije tri godine posjetili prijatelji, koji su na početku rata emigrirali u Veliku Britaniju, iznenadilo me kako odgovorno planiraju putovanja avionom kako ne bi povećali svoj ugljični otisak.

U Danskoj se navelike koristi reciklirani papir, a zemlja čak 20 posto električne energije dobiva pomoću vjetroelektrana. U Kopenhagenu, eko-metropoli Europe, nije rijetkost vidjeti mlade biznismene u odijelima kako se voze na biciklima. U Stockholmu, pak, 68 posto stanovnika ide na posao biciklom.

Evo, i ja sad ozbiljno razmišljam da kupim bicikl i da na posao, kad je lijepo vrijeme, poput moga kolege Điva, idem biciklom. Štoviše, spremna sam usvojiti većinu normi koje spadaju u ekološki podobno ponašanje. Osim jedne: zasad ne mogu poslušati savjet lorda Sterna i postati vegetarijanka.

5 komentar(a)

It’s back, piše na naslovnici New Scientista na kojoj je fotografija snimljena u CERN-u (Europski centar za nuklearna istraživanja). Da, dugo očekivani sudari protona u LHC-u (Veliki hadronski sudarač) počinju u petak (20. 11.)  navečer. No, ovaj put nema veličanstvene medijske pompe koja je obilježila početak rada LHC-a 10. rujna 2008. godine.

Kao što sam u više navrata pisala, puštanje u rad “stroja za Veliki prasak”, kako mi u medijima volimo nazivati LHC, bio je prvorazredni medijski događaj kakav priželjkuje svaki novinar kome je novinarstvo strast (a meni jest).

 Nažalost, desetak dana kasnije uslijedilo je veliko razočarenje jer je kvar na električnim instalacijama jednog supravodljivog magneta zaustavio rad oko pet milijardi dolara vrijednoga LHC-a. Iako se u prvi mah činilo da će popravak brzo biti okončan, na kraju se oteglo na više od godinu dana. A i stajalo je dodatnih 30 milijuna eura.

Bilo je i nestrpljivih pa su tako neki od fizičara iz CERN-a prebjegli u Tevatron u Fermilabu, koji je LHC-ov američki konkurent. Naime, tamošnji fizičari već nekoliko godina intenizvno tragaju za mitskom “Božjom česticom”, odnosno Higgsovim bozonom i nisu posve bez šanse.

 Kao što je prošlogodišnji početak rada “stroja za Veliki prasak” bila jedna fina lekcija Europe znanstvenoj supersili Americi, tako su i Amerikanci pomalo “likovali” zbog kvarova na LHC-u. Čak je i New York Times prije nekoliko mjeseci objavio članak pomalo zluradoga naslova “Giant Particle Collider Struggles”.

- Proteklih godinu dana bile su frustrirajuće za nas, ali ono što sada znamo jest da naš stroj lijepo radi - izjavio je prije nekoliko dana Lyn Evans, voditelj LHC-a. Evans je u Guardianu prognozirao kako će se već u siječnju 2010. godine LHC toliko zahuktati da će raditi na tri puta većim energijama nego njegov američki konkurent Tevatron.

Pa, neka je sa srećom LHC-u i fizičarima iz cijelog svijeta (uključujući i Amerikance)  u uzbudljivoj intelektualnoj potrazi koja će zasigurno pomaknuti granice našeg neznanja, te, kao i dosad u CERN-u, rezultirati velikim tehnološkim postignućima, poput World Wide Weba na kojem ovo čitate.

12 komentar(a)

Kako sam vrlo pričljiva, obično sudjelujem u svim redakcijskim raspravama. Osim, kada se govori o nogometu.
Čim dečki počnu raspravu o nekoj utakmici, a to se događa barem jednom tjedno, ja se potpuno isključim i prebacim u svijet znanosti.

Tako je i ovih dana. Dok moji kolege strastveno raspravljaju tko je sve kriv što Hrvatska gotovo sigurno neće ići na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku, ja sam razočarana što naš briljantni znanstvenik Nenad Ban nije dobio Nobela za kemiju. A bio je tako blizu...

No, zašto ljudi tako luduju za nogometom koji je bez premca najpopularniji sport na svijetu? Iako se uglavnom smatra muškom fascinacijom, nogomet obožavaju i mnoge žene. Našla sam tako neku statistiku (izvor FIFA) prema kojoj nogomet redovito igra 250 milijuna ljudi diljem svijeta, od čega 20 milijuna žena.

A što to oni vide u nogometu? Znam da o tome ima više teorija, ali meni je nekako najdraža ona koju je lansirao engleski zoolog i antropolog Desmond Morris, autor kultne knjige “Goli majmun”. Morris je nogometu posvetio zanimljivu i duhovitu knjigu “Soccer tribe” objavljenu još 1981. godine.

Da bismo razumjeli čovjekovu opčinjenost nogometom, tvrdi Morris, moramo se vratiti u daleku prošlost vrste homo sapiens, u doba kada su naši preci živjeli i umirali kao lovci divljih životinja.
Tijekom toga razdoblja ljudske evolucije razvijali su se brzina, izdržljivost, agilnost i preciznost u lovu na plijen. Kada su poljodjelci potisnuli lovce-skupljače, razvile su se alternative lovu poput klanja životinja u arenama ili koride. Kako se u 19. stoljeću polako rađala ideja o nužnosti zaštite životinja, polako je počeo opadati interes za te okrutne spektakle. Naposljetku, i korida je u Španjolskoj na korak do zabrane.

- Nastala je velika praznina; bila je to priprema za novo poglavlje pseudo-lova, a to je nogomet - ustvrdio je Morris. On smatra da je nogomet metafora lova u kojem  dvije ekipe “ne teže recipročno se uništiti nego samo razoriti protivničku obranu, koja je prepreka, te simbolički ubiti plijen, udarivši loptom u gol”.
- Nogomet je sačuvao najveći dio lova dok su u ostalim sportovima sačuvani samo neki elementi - istaknuo je Morris koji objašnjava i ulogu stadiona.

- U srcu svakog navijačkog plemena leži njegov glavni hram, stadion. Magija stadiona toliko je jaka da se kod pripadnika plemena, kad mu se približi, izaziva snažni osjećaj uzbuđenja i napetog iščekivanja - zaključio je Morris.

A što kažete vi, dragi poklonici nogometa?

7 komentar(a)