tabula rasa

Širim li protukršćansku histeriju po hrvatskim medijima?

tanja rudez — Mon, 01 Mar 2010 15:34:00 GMT

Prije desetak dana nabasala sam na webu na članak iz Glasa koncila naslovljen “Protukršćanska histerija u hrvatskim medijima”. Kad sam među osam kolega novinara (koji, kako to tvrdi “Glas koncila”, nisu opterećeni bilo kakvim novinarskim kodeksima časti) ugledala sebe, bilo mi je to u prvi mah zabavno.

Odmah sam nazvala Gorana, moga dragoga kolegu iz redakcije s kojim svaki dan vodim zabavne rasprave na temu odnosa znanosti i vjere. Goran je, naime, istinski religiozni katolik, a ja sam ateistkinja. - Samo ti i dalje piši o onom Dawkinsu - rekao je Goran u šali raspitujući se što sam “zgriješila”.

Uistinu, što sam “zgriješila”? Prije dva mjeseca napisala sam članak “Zašto Crkva iskrivljuje znanost i tako ugrožava živote ljudi” krizitizirajući neodgovorni i neozbiljni komenatar u Glasu koncila u kome se tvrdilo da mamografija ne smanjuje smrtnost od raka dojke nego povećava rizik od te i kardiovaskularnih bolesti. Što je vrhunac neodgovornosti, komentar u Glasu koncila nije bio potpisan.

Iako su većinu spornih navoda u tome komentaru demantirali hrvatski stručnjaci koji su pozvali žene da se odazovu pozivu za mamografski skrining, mislim da je šteta već učinjena.
Najbolja potvrda za to mi je nedavni razgovor s jednom fakultetski obrazovanom ženom i vjernicom koja je pročitala članak o mamografiji. - Ne bi li trebalo biti skeptičan prema svim tim medicinskim metodama jer se prije ili kasnije pokaže da su štetne? - upitala me je.

- Da, ali valjda su stručnjaci na određenom području, u ovom slučaju radiolozi, kompetentniji nego nepotpisani komentator Glasa koncila koji je u članku iznio mnoštvo netočnih opservacija - odgovorila sam.

I više mi nije nimalo bio zabavan članak o “protukršćanskoj histeriji u hrvatskim medijima”. Razmišljala sam koliko je neupućenih žena pročitalo komentar u Glasu koncila i odlučilo da se neće odazvati mamografskom pregledu.

Eh, sad molim vas, tko se tu protukršćanski ponaša i širi histeriju? Ja, deklarirana ateistkinja, ali i odgovorna osoba koja svoje članke potpisujem imenom i prezimenom? Ili, možda nepotpisani komentator Glasa koncila koji svoj sporni članak nije potpisao nego ga je podmetnuo kao stav Crkve?

Kako je akademik Paar oživio Milutina Milankovića

tanja rudez — Fri, 19 Feb 2010 14:51:00 GMT

Ima li išta sporno u tome što zimi pada snijeg? Ovim pitanjem odgovarala sam na brojne upite kolega i prijatelja koji su u snježnim mećavama prošlog tjedna vidjeli najavu skorog dolaska ledenog doba kojim učestalo prijeti akademik Vladimir Paar.

Akademikove istupe oštro su kritizirali znanstvenici u raspravi na znanstvenom portalu Connect iznijevši dokaze da Paar u svojim istupima iskrivljuje činjenice oko tzv. Milankovićevih ciklusa. Mladi fizičar Dejan Vinković na svom je blogu Paara čak nazvao crackpotom, osobom koja promovira pseudoznanstvene ideje.

Po meni, dobra stvar Paarovih istupa jest činjenica da je skrenuo pozornost hrvatskoj javnosti na matematičara, astrofizičara i klimatologa Milutina Milankovića (1879.-1958.), tvorca klimatološkog modela koji je u središtu rasprave.

Ta je teorija objavljena 1930. godine u Berlinu pod nazivom "Matematička klimatologija i astronomska teorija klimatskih promjena”. Pojednostavljeno rečeno, Milankovićev model polazi od toga da je uzrok izmjene globalnih zagrijavanja i ledenih doba astronomske prirode te predviđa dolazak novog ledenog doba.

Upravo zbog toga rada Europsko geofizičko društvo nazvalo je Milankovića “ocem klimatskog modela i astronomske teorije klimatskih promjena” te njemu u čast 1993. godine ustanovilo medalju “Milutin Milanković”. Ta se medalja svake godine dodjeljuje znanstvenicima za postignuća na području znanosti o klimi.

Pa ipak, tek malobrojni pojedinci znaju da je Milanković porijeklom iz Hrvatske. Rođen je u Dalju u staroj i uglednoj srpskoj obitelji. Školovao se u Dalju i Osijeku, a zatim završio tehničke znanosti u Beču gdje je nekoliko godina radio kao građevinski inženjer. Na poziv Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1909. godine prihvatio je poziciju profesora primjenjene matematike. U Beogradu je živio do kraja života, a vodio je miran građanski život sveučilišnog profesora. Prema njegovoj želji, pokopan je u Dalju.

Dugo vremena zaboravljen, Milutin Milanković posljednjih je godina zadobio pozornost ne samo zahvaljujući ekscentričnim istupima akademika Paara. Naime, Vlada RH financirala je obnovu Milankovićeve rodne kuće, koja je još 1979. godine proglašena zaštićenim spomenikom kulture. Ta je kuća prije nekoliko godina pretvorena u muzej, a prošle je godine u njoj održan skup povodom 130-te godišnjice Milankovićeva rođenja.

Naposljetku, iskoristit ću svoj blog kako bih promovirala i ideju čitatelja Saše Šimprage, koji je prije nekoliko godina pokrenuo inicijativu da se po Milutinu Milankoviću nazove jedna ulica u Zagrebu.

Alfred Russel Wallace: Zašto je u znanosti važno biti prvi

tanja rudez — Thu, 11 Feb 2010 16:08:00 GMT

Svake godine 12. veljače diljem svijeta obilježava se Darwinov dan u čast rođendana oca teorije evolucije.
Kako sam prošle godine u više navrata pisala o Darwinu (što je dosadilo mojim urednicima), odlučila sam ovaj blog posvetiti Alfredu Russelu Wallaceu, čovjeku koji je neovisno o Darwinu došao na ideju evolucije putem prirodnog odabiranja.

Priča počinje 18. lipnja 1858. godine kada je Charles Darwin, nakon što je puna dva desetljeća razrađivao teoriju evolucije, dobio pismo nepoznatog, 35-godišnjeg prirodoslovca Alfreda Russela Wallacea koji se tada nalazio u Maleziji.

Početkom 1858. godine Wallace se razbolio od malarije i dok je izmučen ležao, razmišljao je o svojim ranijim putovanjima na kojima je spoznao da je Zemlja vrlo stara. Razmišljajući u groznici o bolesti i smrti te kako ona ograničava rast populacije, doživio je Eureka trenutak.

Došao je na ideju evolucije putem prirodnog odabiranja, koju je tijekom putovanja na brodu Beagle mniogo ranije spoznao Darwin. No, zbog velike ljubavi prema svojoj pobožnoj ženi Emmi, Darwin je oklijevao objaviti teoriju evolucije.

Kad se oporavio, Wallace je svoje ideje zapisao te poslao Darwinu koji je slovio kao renomirani britanski prirodoslovac. Pismo je snažno uzdrmalo Darwina: toliko dugo i predano radio je na svojoj teoriji, a sad je prijetila opasnost da neki anonimac ima prvenstvo otkrića.

No, to se ipak nije dogodilo. Darwinovi prijatelji Joseph Hooker i Charles Lyell 1. srpnja 1858. godine organizirali su u Londonu istodobno predstavljanje oba rada. Zanimljivo je da glavni protagonisti nisu nazočili predstavljanju svojih otkrića. Wallace je bio u Maleziji, a Darwin u svojoj kući u Kentu gdje je oplakivao smrt 19-mjesečnog sinčića Charlesa koji je preminuo od šarlaha. Inače, od desetero djece Charlesa i Emme, koji su bili bratić i sestrična, troje je umrlo u djetinjstvu.

Prvo predstavljanje teorije evolucije nije fasciniralo tadašnju britansku znanstvenu elitu, no kada je u studenome 1859. godine Darwin objavio “Podrijetlo vrsta”, to je snažno odjeknuo u javnosti. “Najsnažnija pojedinačna ideja” u povijesti ljudskog roda, kako Richard Dawkins naziva teoriju evolucije, nezaustavljivo se proširila svijetom i izazvala intelekualnu revoluciju koja traje i danas. Wallace je ostao u Maleziji do 1862. godine, a Darwinu bez ustezanja prepustio promidžbu teorije evolucije.

Wallace je, za razliku od imućnog i uglednog Darwina, potjecao iz siromašne obitelji i teško se probijao kroz život. Samouk, jer je zbog siromaštva nekoliko puta prekidao školovanje, Wallace je radio kao tesar, geodet i učitelj. Naposljetku, ispunjenje je našao u prirodoslovlju i inspiriran Darwinovim putovanjem, krenuo u ekspedicije po svijetu.

Kasnije je bio jedan od ranih socijalista, zagovornik ženskih prava i zemljišne reforme. Bio je, također, sklon spiritualizmu. Iako se nikad nije bunio zbog Darwinove slave, neki su autori kasnije lansirali teoriju zavjere. Prema toj teoriji Darwin je bio intelektualni lopov koji je beskrupulozno ukrao Wallaceove ideje. No, za takve teorije nema nikakvog čvrstog utemeljenja.

U svakom slučaju, Wallace je tijekom vremena zaboravljen i većini ljudi nije poznato da je neovisno o Darwinu došao do teorije evolucije. - Wallacea i Darwina trebali bismo istodobno slaviti kao očeve teorije evolucije - rekao mi je prošle godine na “vatikanskoj konferenciji” posvećenoj 150. godina teorije evolucije Jean Gayon, profesor na Sveučilištu Paris 1.

No, to se nikada neće dogoditi i Wallace će uvijek ostati u sjeni velikog Darwina.

Pomahnitali profesor kreacionist: Biblijom i električnom strujom protiv znanosti

tanja rudez — Fri, 29 Jan 2010 14:01:00 GMT

Često čitam članke o bujanju kreacionizma u Americi i svaki put se iznova čudim: kako je moguće da u znanstvenoj Meki gotovo polovica stanovnika vjeruje da je svijet nastao prije 6.000 godina.

No, nedavno sam u američkim medijima pročitala priču koja me doslovce užasnula. Njezin glavni akter je John Freshwater, nastavnik koji predaje nekoliko prirodoslovnih predmeta u školi u gradiću Mount Vernon u Ohiju. Oženjen i otac troje djece, John Freshwater (53) bio je dosta omiljen među svojim učenicima zbog spremnosti da ih sasluša i pomogne im u rješavanju kompliciranih zadataka.

S druge strane, Freshwater je u učionici držao Bibliju i pozivao se na nju dok je tumačio znanstvene činjenice. Negirao je evoluciju i govorio djeci da se ne trebaju uvijek oslanjati na znanstvene činjenice. Posebno se okomio na istraživanja o genetskoj uvjetovanosti homoseksualnosti.

- Znanost je u krivu, jer Biblija navodi da je homoseksualnost grijeh. Svatko tko je homoseksualac izabire to i stoga je grešnik - govorio je Freshwater prema svjedočenju njegovih učenika.

No, školski odbor nije se obazirao na njegov pristup znanosti sve dok roditelji dvojice učenika nisu optužili Freshwatera da je dječacima, pomoću električne struje, urezao križ na ruku. Školski odbor zatim je u lipnju 2008. godine suspendirao Freshwatera.

Kontroverzni nastavnik u početku je tvrdio da nije “žigosao” učenike, no onda je priznao da je to bio dio znanstvenog eksperimenta, navodno demonstracije rada Tesline zavojnice. Freshwater se pravdao da je taj eksperiment izveo stotine puta tijekom 21 godine rada u školi te da je njegova namjera bila privremeno “urezati”dječacima slovo X, a ne križ.

(The Columbus Dispatch/Shari Lewis)

Cijeli je događaj podijelio gradić Mount Vernon, čiji stanovnici sebe smatraju posvećenim kršćanima. Nakon što je Freshwater suspendiran i prestao dobivati plaću, dio učenika počeo je u znak prosvjeda nositi Bibliju u školu. Drugi su, pak, počeli nositi majice na kojima je pisalo “Podržavam g. Freshwatera-Bog”.

Zachary Dennis, jedan od žigosnih dječaka, postao je predmet nasilja svojih kolega. Izloženi pritisku vjerski zatucane okoline, Zacharyjevi roditelji naposljetku su prodali kuću i odselili iz Mount Vernona.

- Mi smo kršćani koji prakticiramo našu vjeru tamo gdje je tome mjesto, u crkvi i našem domu, i što je najvažnije, izvan učionice javne škole gdje bi po zakonu Crkva i država trebali biti razdvojeni - rekla je dječakova majka Jennifer Dennis za New York Times.

No, slučaj još nije gotov jer je kontrovrezni nastavnik tužio školski odbor i traži milijun dolara odštete. Sudska odluka očekuje se tek za nekoliko mjeseci.

Misterij Majorana: Nobel za genija koji je nestao (a možda se i ubio)

tanja rudez — Tue, 05 Jan 2010 12:10:00 GMT

Jedva čekam hrvatski prijevod trećeg dijela trilogije Millennium Stiega Larssona. Prva dva dijela pročitala sam na godišnjem odmoru u jednom dahu i potpuno sam se uživjela u pustolovine istraživačkog novinara Mikaela Blomkvista i hakerice Lisbeth Salander.

Dok sam tako u adrenalinskoj atmosferi surfala po internetu, u magazinu Seed naletjela sam na priču o misteriju u čije se rješavanje uključio Portugalac João Magueijo, mlada zvijezda moderne fizike. Magueijo, profesor teorijske fizike na Imperial Collegeu u Londonu, svjetskoj je javnosti poznat po bestseleru Faster Than The Speed of Light iz 2003. godine.

U svom novom djelu Brilliant Darkness, što ga je Seed proglasio jednom od najboljih knjiga prošle godine, Magueijo se uživio u ulogu detektiva koji pokušava riješiti najtajanstveniji nestanak u svijetu znanosti.

U središtu priče je Ettore Majorana, briljantni talijanski teorijski fizičar koji je 27. ožujka 1938. godine iznenada nestao. Posljednji put viđen je dan ranije na brodu koji je plovio od Palerma prema Napulju. Sa sobom je imao putovnicu i ušteđevinu koja bi danas vrijedila oko 10.000 dolara.

Budući da je iza njega ostao niz bizarnih suicidalnih natuknica, najvjerojatnije objašnjenje bilo je da je skončao u moru. Majorana je tijekom svoga kratkog života (nestao je u 32 godini) imao različite duševne krize i mnogi od njegovih kolega smatrali su da se ubio. No, jednom je prijatelju, dan nakon putovanja brodom, poslao poruku “More me je odbilo... Sutra ću se vratiti”. Nakon toga je zauvijek nestao.

Misterij Majoranina nestanka 70 godina zaokuplja fizičare i povjesničare znanosti. Rođen 1906. godine u uglednoj sicilijanskoj obitelji, genijalac Majorana bio je član slavne rimske skupine fizičara pod vodstvom nobelovca Enrica Fermija, koji je uoči Drugog svjetskog rata emigrirao u SAD, gdje je radio na projektu Manhattan, razvoju atomske bombe.

Sicilijanski pisac Leonardo Sciascia, koji je godinama istraživao Majoranin nestanak, uvjeren je da se genijalni fizičar, kao duboko religiozni katolik, sigurno nije ubio. Sciascia smatra da se Majorana, predosjećajući da nuklearna fizika ide u smjeru razvoja atomske bombe, odlučio povući u samostan.

Talijanski fizičari Erasmo Recami i Carlo Artemi iznijeli su, pak, briljantnu hipotetsku rekonstrukciju Majoranina bijega u Argentinu, gdje je radio kao inženjer, a navodno je viđen u jednom je restoranu kako na stoljnjaku ispisuje formule. Ne manjka ni teorija zavjere, po kojima je Majoranu otela Cosa nostra i da je ubijen jer je odbio raditi na razvoju atomske bombe.

João Magueijo

Sve te teorije godinama su zaokupljale Magueija (42). - Bio je sa mnom u sjeni moje znanstvene karijere i nikako ga se nisam mogao otresti - kaže Magueijo, koji je u potrazi za ključem Majoranina nestanka boravio u njegovoj rodnoj Cataniji, gdje je razgovarao s preživjelim rođacima, te u Argentini. Otkrio je je niz nepoznatih detalja, ali ipak nije odgonetnuo kako je nestao Ettore Majorana, koga New Scientist naziva “Elvisom Presleyjem nuklearne fizike”.

Majoranin najveći doprinos fizici njegovi su teorijski radovi o subatomskim česticama neutrinima, a Magueijo smatra da bi mu za to trebala biti dodijeljena Nobelova nagrada. Ona se ne uručuje posthumno, ali može biti dodijeljena u odsutnosti laureata. A João Magueijo i dalje je uvjeren je da se Ettore Majorana nije ubio, nego tajanstveno nestao.