Evo što me muči otkako sam prije nekoliko dana pročitao članak o zaradi putem bloga u magazinu
PlanB autora
Ivana Brezaka Brkana u kojemu poznati bloger poprilično vješto pojašnjava na koje sve to načine bloger može ubrati koju kunu radeći ono što mu ide dobro - pišući. Muče me, naime, previranja oko toga trebaju li blogeri svojoj publici podvaljivati skrivene oglase, pisati o nečemu za što su plaćeni ili moraju svoju publiku upozoriti, kao što bi novine trebale, da je tekst plaćen, naručen, u neku ruku
neiskren. Muči me ona tanka granica između recenzije/komentara i plaćenog oglasa/skrivenog PR-a.
Evo, primjerice, pogledajte prvu rečenicu ovog teksta. Vidite li ovdje skriveni marketing ili PR? Vrlo lako možete zaključiti da ja od spominjana tog magazina imam neke koristi, a ako se bacite u istraživanje, vidjet ćete da sam ujedno i vanjski suradnik tog časopisa.Sukob interesa, skriveni PR ili naprosto primjer kojeg dajem kako bi smisleno započeo tekst? Kojim to
metrom mjeriti? Ili, recimo,
Zombix, kojeg čitate također na ovim stranicama. Čovjek piše o novostima u svijetu telekomunikacija, a sam je zaposlenik jedne od tih firmi. Tko vam garantira da mu ne plaćaju za obamnu, kao i meni? Možda je meni
MySpace platio da
onako ocrnim Facebook prije dva dana, što je pročitalo više od dvije tisuće ljudi, od kojih je barem dvadeset vidjelo neki smisao u tim rečenicama? A zašto sam, dovraga, sad stavio Myspace kao hipertekst, a Facebook nisam? Vidite li kud ovo vodi? Na kraju će ispasti da ukoliko spominjem neke engleske riječi umjesto hrvatskih, iza toga stoje prodavači englesko-hrvatskih rječnika!
I mene to beskrajno žalosti. Jer lako još i za taj skriveni PR u novinama. Možeš ga pročitati, ne moraš ga pročitati - ti ćeš na kraju odlučiti hoćeš li posegnuti za proizvodom. Mene više brine politički PR koji vješto upakira mnogo ozbiljnije stvari. Ne želim opet zvučati kao luđak koji blebeće o teorijama zavjere, ali sigurno ste barem jednom pomislili da je neki događaj politička montaža poradi nekih dugoročnih ciljeva.. je li tako?
Kako se onda boriti protiv skrivenih oglasa, PR-a, marketinga kojim nam se na najpodliji način pokušava prodati nešto, zaraditi na nama kao pastir na ovcama? Kako ćete meni vjerovati, kako ćete vjerovati Zombixu, a kako ćete tek vjerovati novinarima? U blogosferi se proteklih mjeseci poprilično puno o tome raspravlja, ali i u novinarskoj branši. Tim više što tehnologije omogućavaju marketinašima sve originalnije načine da vam
podvale nešto. Zašto kurziv u riječi podvala? Zato što se ne mora nužno raditi o podvali. Uvjeren sam da neki od proizvoda koje odbijamo zbog reklama nešto zaista i vrijede. No, vratimo se na misao.
Jedini način kojim se možete (možemo) boriti protiv skrivenog marketinga, PR-a i drugih modernih zla ovog svijeta jest taj da uključimo najbolji
antivirusni program koji imamo, najjači štit - zdrav razum. Poslije zdravog razuma ide povjerenje. Meni kao blogeru ne pada na pamet obmanjivati vas, publiku. Zašto? Zato što polazim od pretpostavke da niste glupi. Na kraju - i ja sam publika drugih. Zašto onda narušiti odnose koji su na ovim stranicama tek u izgradnji? Zbog par pišljivih
milijuna dolara koje će mi MySpace uplatiti da i dalje aktivno i snažno tulim protiv Facebooka (istovremeno, aktivan sam član na toj mreži)? Ne, dragi moji, neke se stvari ne mogu kupiti novcem. :)
Za kraj vam donosim novu rubriku kojoj još nisam nadjenuo ime, a u čemu mi možete pomoći u komentarima. Prihvaćam sve, osim
brze&kratke.
* Kad je već bilo govora o MySpace portalu, ekipa s neslužbenog Facebook bloga se pita dobiva li
Facebook bitku protiv MySpace mreže?
* Ukoliko vam je svega dosta i poželite spremiti stvari i naprosto otići, evo vam
osam dražesnih savjeta kako se snaći za prijevoz i smještaj.
* Za sve ljubitelje ST-a, donosim prvu
službenu slikicu kako će izgledati USS - Enterprise u novom 'Star Trek' filmu. Meni djeluje kao mlažnjak.
*Za kraj pročitajte članak o tome kako Google nije zla korporacija, već dobrotvori koji će ove godine
uložiti 175 milijuna dolara za
update Života.