Dosta više partizana i ustaša! Ostanite u prošlosti, gonite se iz moje budućnosti!
Ne znam za vas, dragi čitatelji, ali meni je zaista više preko glave gledati i slušati na svakom koraku, kamo god da pođem, o tome tko je bio ustaša, tko je bio partizan, tko je sad Hrvat, a tko Srbin, i svašta nešto tome slično. S tim u skladu, ovo je moj prvi i posljednji ovakav komentar.
Uz sve dužno poštovanje prema svim žrtvama svih ratova koji su se vodili kod nas na Balkanu, a kojima su prethodili uvijek isti (ne)misaoni koncepti divljaštva i samovolje, moram ovim putem zamoliti sve starije (i mlađe) ljude da se više okane prošlosti. Da dignu glavu iz pijeska i vlastitih guzica te krenu dalje, u budućnost koja je naša jedina stvarnost i realnost.
Ne čudi me što mladi dižu desnice u pozdrav nacistima na koncertu Marka Perkovića Thompsona ili što ljube Titovu sliku na Dan mladosti u Kumrovcu, a ni s jednima ni s drugima veze ni pojma (a ni pameti, čini se) nemaju. Oni su produkt moći uvjeravanja starijih generacija i njihovih frustracija prošlošću.
Smrt prošlosti, sloboda budućnosti!
Ti stariji, koje žalim, ljudi su koji su se igrom slučaja rodili u nekom drugom i ratnom vremenu u kojemu su morali birati strane. Danas, mnogo godina kasnije, nisu raščistili sami sa sobom neke bitne stvari. Da bi dali svom životu smisao i opravdanje svojim postupcima, te da bi izbjegli onaj podmukli osjećaj težine ispraznosti života, moraju nama mladima pričati priče, upozoravati nas na neprijatelje koji odavno ne postoje i ukazivati nam na časnost onoga što nikad neće biti časno – rat.
Prodaju nam priče o tome kako se nekad bolje živjelo i mi im vjerujemo, iako se smijemo na njihove izjave da „ti jebo vrag kompjutore, nekad je to sve bilo jednostavnije“. Ne uviđamo da je to „bolje“ produkt vremena i situacije u kojoj su bili, a koja ih nije tjerala na Promjenu – osnovu premisu ikakvog napretka. Dopuštamo da nam time zamrače umove koji tada, umjesto da grcaju u planovima za budućnost, plove na valovima prošlosti.
Jedan Thompson, koji zarađuje nemalu lovu na žrtvama ratova i osjećajima obitelji poginulih i koji doprinosi sveopćoj „nabrijanosti“ mladih Hrvata na pogrešno mišljenje da smo sveti narod, da smo najbolji, najpametniji, najlukaviji i Bogom dani, te da nas je sam Bog izveo iz šupka svijeta, meni ne znači ništa.
Biti ustaša ili partizan stanje je uma, ne i realnosti
Znanstvena i povijesna je činjenica da smo tijekom stoljeća bili izmiješani sa svim mogućim nacijama, od Austrijanaca, Talijana, Turaka, Francuza... pa bi bilo urnebesno zanimljivo testirati krv Hrvatina i gledati im lica kad se ispostavi da imaju tek manji postotak hrvatske krvi u sebi. Slično istraživanje, odnosno eksperimentiranje obavljeno je u Velikoj Britaniji gdje su rezultati pokazali da je, koliko ono... pet posto „čistokrvnih“ Britanaca?
Jedan Tito i komunizam meni ne znače apsolutno ništa Što ja, koji sam se rodio u sumrak balkanskog komunizma, u vrijeme kad mi je otac išao braniti Hrvatsku da bi je Tuđman i njemu slični mogli dobrano okrasti, imam s Titom i komunizmom? Jel' on, poput hiperisprostituiranog Chea, meni treba biti uzor, trebam li mu s diviti? Ma znate što, kao i za Pavelića i Thompsona, tako i za Titu mene zaboli neka stvar.
Imam 21 godinu, o nekim ratovima želim znati samo ono što piše u udžbenicima, druge ratove želim zaboraviti i ono što sam u njima kao dijete prošao. Ne želim da mi prošlost određuje budućnost. Želim biti generacija koja će jednom i za svagda raskrstiti s duhovima prošlosti koji plaše budućnost. Želim gledati gore, naprijed i ravno. Želim biti „apsolutno slobodan“, neopterećen time što mi je jedan pradjed bio partizan, a drugi ustaša. Želim ispuniti svoj život radom, ljubavlju i srećom, želim ga ispuniti opipljivim, ne želim ga temeljiti na ispraznosti nečijih uvjerenja ili na učmaloj diktaturi religije pomiješane s politikom.
Sve sam samo ne hipijevski nastrojeni idealist koji serucka nešto o cvijeću i sreći, ali želim vjerovati da ćemo jednog dana zaboraviti sva ta sranja i normalno krenuti naprijed. Želim, ponavljam, biti dio te generacije koja će početi razmišljati vlastitim mozgom, koja će poduzimati konkretne korake za svoju budućnost i koja će poručiti svim ustašama i svim partizanima (da, namjerno ih pišem malim slovom) da se gone više iz naših života!
Zaslužujemo bolje od toga.