Prošlotjedni okrugli stol "Sloboda medija u RH - je li internet u RH slobodan medij" održan u Europskom domu nije imao konkretnih rezultata niti zaključaka. Iako je odabir gostiju bio i više nego relevantan, diskusija se razvodnila u samom početku.
Krunoslav Borovec, glasnogovornik Ministarstva unutarnjih poslova održao je mlaku prezentaciju o cyberbullyingu, pedofiliji i krađi identiteta. Na pitanja o zatvaranju blogera i facebookovaca nije imao konkretnih odgovora jer se nije pripremio, tvrdeći da su ga krivo uputili u tematiku okruglog stola.
Nenad Stazić, SDP-ov zastupnik i predsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije RH Sabora rekao je ponešto suvislo, no ništa novo.
Ivana Špehar Janković, viša sudska savjetnica Županijskog suda u Zagrebu, nije propustila priliku da medijima spotakne pravo na informiranje građana pa je iskoristila svojih desetak minuta izlaganja kako bi još jednom pojasnila novi zakon kojim će novinarima biti nedostupne informacije o osobama u sudskom procesu, ali i kojim će novinari biti kazneno gonjeni ukoliko ne povrijede jedno od svetih novinarskih načela - pravo na anonimnost i zaštitu izvora informacija.
Nataša Đurović, zamjenica ravnatelja USKOK-a, na trenutke je razborito govorila, no opet ništa posebno vezano uz temu.
Tek se novinar i bloger
Željko Peratović dotaknuo teme, no svima je bilo jasno da o slobodi izražavanja na internetu neće biti previše riječi. Pokude ne idu na račun organizatora koji su se čitavo vrijeme svojski trudili da se rasprava i izlaganja usmjere na temu. Ipak - piši kući propalo; okrugli fijasko, ništa više.
S druge strane, predstavnici Hrvatske blogerske organizacije pred spomenutima su pročitali svoj proglas kojim od ministara
Ivana Šimonovića i
Tomislava Karamarka zahtijevaju stavljanje interneta pod najviši stupanj ustavno-pravne zaštite slobode slobode govora. Ni oni nisu uspjeli potaknuti suvislu raspravu.
Cijela fama oko spomenutog okruglog stola na kraju se opet svela na slučaj
Damira Finitića (Vukovarac.org) i činjenicu da će u zatvor. Isti lajtmotiv koristili su i neki mediji koji proteklih dana na svojim stranicama objavljuju uznemirujuće tekstove o tome kako je Fintić prvi bloger koji će u zatvor, a Hrvatska prva europska zemlja u kojoj će se dogoditi takav presedan.
Koliko god suosjećao s Fintićem i njegovim slučajem, jednom zapravo tužnom vukovarskom pričom o dalekosežnosti "ruke pravde" lokalnog moćnika koji se odlučio obračunati s kritikom na svoj račun, ne mogu više slušati, gledati niti čitati tu zamjenu osnovnih teza i generalno nepoznavanje materije o kojoj se naširoko raspravlja.
Prije svega, Fintić nije prvi bloger koji će u zatvor zbog svojih rečenica niti je Hrvatska
prva europska zemlja koja će čvrstom nogom ugaziti na slobodu online izražavanja.
Fintić je bivši vlasnik portala Vukovarac.net,
elektroničke publikacije (a ne bloga) koja je pred očima zakona sasvim legitiman medij i na kojemu nije dopušteno klevetanje. Netko je napisao prijeteći i uvredljiv komentar na račun
Vladimira Štengla, bivšeg gradonačelnika Vukovara, Fintić to nije pobrisao i zbog toga je kazneno gonjen.
Zbog nanesenih "duševnih boli", morao je platiti kaznu. Nije ju platio pa ga sad čeka zatvor.
I to je to. Nema tu ni "
b" od bloga ili blogera. Blogom se počeo baviti kasnije, postao je jedan od članova Blogerske organizacije koja mu u svojim plemenitim nakanama želi pomoći, no nije bio bloger kojemu će zatvorom naplatiti pravo da se slobodno izražava, pravo koje mu je zajamčeno toliko spominjanim člankom 38. Ustava RH koji svima jamči slobodu izražavanja.
Damir Fintić žrtva je nekoliko nesretnih i ispolitiziranih okolnosti, ali nikako žrtva cenzure blogera. O takvoj vrsti cenzure moći ćemo govoriti tek onda kad svi usvojimo osnovne pojmove, naučimo razliku između novinara, blogera, građana novinara, političkih aktivista i ponešto preciznije počnemo imenovati pojmove i situacije. Kad isto gradivo utvrde i strukture vlasti i počnu se ponašati kao profesionalci, političari s kičmom u svakom trenutku spremni na kritiku svojeg javnog djelovanja - ovakvih i sličnih slučajeva neće ni biti. Shvatit ćemo da je sloboda interneta (u RH i generalno) stvar interpretacije, no barem ćemo svi govoriti isti jezik.